Odredbama Općeg poreznog zakona kojeg u izmijenjenom obliku od 1. siječnja 2009. godine u svom poslovanju obvezno primjenjuju pravne i fizičke osobe, u naš je porezni sustav uveden institut prava na ustupanje, zaloga te pljenidbu potraživanja što ih porezni obveznici imaju prema poreznom tijelu. U uvjetima gospodarske krize te smanjene likvidnosti koja je zahvatila gotovo sve privredne grane u našoj zemlji, poslovni subjekti vrlo često svoja potraživanja i obveze nastoje namiriti obračunskom putem bez uporabe novca, pri čemu temeljem pisanog ugovora o ustupu (cesiji), porezni obveznik – trgovačko društvo ili obrtnik može ustupiti svoje potraživanje s naslova poreza nekoj drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi. Pisani ugovor o ustupu, obvezujući je za porezno tijelo osim ako se nad ustupateljem ne provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.
Koje elemente treba sadržavati ugovor o ustupu potraživanja te koje postupke poduzima ovlašteni službenik Porezne uprave nakon zaprimanja ugovora, pročitajte u nastavku članka.

1. Uvod
2. Pojam i osnovne značajke porezno – dužničkog odnosa
3. Podmirenje obveza za poreznog dužnika od treće osobe i solidarnog dužnika
4. Ustup prava na povrat poreza iz porezno dužničkog odnosa
4.1. Zaključivanje pisanog ugovora o ustupu potraživanja
4.2. Kada dostavljeni ugovor o ustupu nije obvezujući za porezno tijelo
4.3. Dostavljanje podataka o solventnosti i likvidnosti u poslovanju
4.4. Propisani rok u kojem je Porezna uprava obvezna riješiti zaprimljeni ugovor
5. Postupci koje provodi službenik u ispostavi Porezne uprave nakon zaprimanja ugovora o ustupu
6. Donošenje izjave o prijeboju i rješenja kojim se odobrava povrat poreza od strane Porezne uprave
7. Zaključak