U smislu važećih odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95, do 73/00 – u nastavku teksta: Zakon), odnosno Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96 do 58/03 – u nastavku teksta: Pravilnik), u sustavu poreza na dodanu vrijednost važno je razlikovati nekoliko kategorija poduzetnika i njihov različit porezni status. Naime, poduzetnikom u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost smatra se svaka pravna ili fizička osoba koja samostalno (za vlastiti račun i na vlastitu odgovornost) i trajno obavlja neku djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda. Pri tome sva tri obilježja ovog pojma “poduzetnik” (samostalnost, trajnost i namjera ostvarivanja prihoda), moraju postojati, tj. biti prepoznatljivi, istovremeno. Propisani porezni status pojedine kategorije poduzetnika određuje i način ulaska u sustav poreza na dodanu vrijednost i razdoblje godine (rokove) u kojem to mogu ostvariti ( “po sili” zakona – do 15. siječnja tekuće godine, po podnesenom zahtjevu – do kraja poreznog razdoblja ili s prvim poduzetničkim aktivnostima, kod novih poduzetnika koji tek počinju obavljati poduzetničku djelatnost). O tim različitostima u poreznom statusu pojedine kategorije poduzetnika te mogućim načinima ulaska u sustav poreza na dodanu vrijednost detaljnije pišemo u nastavku.